Split dio svjetske baštine UNESCO-a, posjeduje atraktivnosti, toplinu bogatstva suvremenoga mediteranskoga grada. O dugoj turističkoj tradiciji Splita govori 1894. objavljen prvi iscrpni vodič grada i njegove okolice. Zbog povijesnosti grada danas najprije valja uputiti na splitske muzeje: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika - kapitalni projekt hrvatske kulture utemeljen 1893. u Kninu; Arheološki muzej iz 1820., jedan od najstarijih muzeja u Hrvatskoj; Riznicu splitske katedrale, u kojoj je vrijedna zbirka crkvenih umjetnina; Etnografski muzej, utemeljen 1910.; Povijesno-pomorski muzej; Prirodoslovni muzej. Vrijedno je pogledati Galeriju umjetnina, utemeljenu 1931., Zbirku franjevačkog samostana u Poljudu, Galeriju Meštrović i dr.
Split je sportski velegrad (1979. održane Mediteranske igre) u kojemu djeluju mnogi poznati i popularni sportski klubovi i natjecatelji, a mnogobrojni su i tereni kojima se mogu koristiti rekreativci. Pružaju se mogućnosti za bavljenje gotovo svim sportovima na kopnu i na vodi, od nogometa, košarke i tenisa preko planinarstva i streljaštva do ribolova, skijanja na vodi i veslanja.

U ranomu srednjem vijeku Split se izgrađuje unutar Dioklecijanove palače. Gospodarski napredak u XIII. i XIV. st. uvjetuje intenzivniju izgradnju; grad se širi izvan zidova Dioklecijanove palače, a uz njezin zapadni zid razvija se novo središte oko kojeg se u XIV. st. podižu zidovi, a u XVII. st. nov obrambeni sustav s istaknutim bastionima graditelja A. Maglija. Na zapadnoj i istočnoj strani grada razvijaju se težačka naselja Veli Varoš i Lučac, koja se kasnije povezuju sa starim dijelom grada u jednu cjelinu. Između dva svjetska rata grad se širi po južnim padinama Marjana i prema istoku u predjelu Bačvice, gdje se izgrađuje moderni dio grada. U tijeku II. svjetskoga rata grad je teško bombardiran, osobito u obalnom dijelu jugoistočno od Dioklecijanove palače (danas je na tom mjestu park). Od 50-ih godina Split karakterizira nagli prostorni rast (novo gradsko područje, tzv. Split III i dr.).

Rimski imperator Dioklecijan proveo je posljednje godine svojeg života u ogromnoj palači koju je sagradio pored grada u kojem se rodio, Aspalatosa u Dalmaciji. Kako su stoljeća prolazila, originalna arhitektura palače se promijenila, no ljudi koji su živjeli u gradu, kasnije nazvanom Spalato, i zatim Split, koristili su zdanje građevine s vrlo malim izmjenama kroz bizantinski, venecijanski i austrougarski period. Tako se unutar rimskih zidina i razvio harmoničan grad. I danas se vidi ljepota peristila palače, Dioklecijanovog mauzoleja, Jupiterovog hrama, kolonada uzduž ulica, ranokršćanskih crkvica, romaničkih kuća, vratiju Andrije Buvine i arhitektonskih djela Jurja Dalmatinca.